Istine i zablude o vitaminu C

Kolicine vitamina C koje svjetske zdravstvene organizacije i danas, na zalost, preporucuju su sramno male i nemaju nikakvu terapeutsku moc.

Kad vidite proizvod, bilo vocni sok  ili vitaminski preparat, na kojem pise: “Zadovoljava dnevne potrebe organizma za vitaminom C”  ili tekst slicnog sadrzaja, budite sigurni da tako necete dobiti dovoljno vitamina C ni za jedan sat, a kamoli za cijeli dan.

Svjetske zdravstvene organizacije su donijele, bez ikakvih medicinskih dokaza  ili istrazivanja, normu po kojoj je ljudskom organizmu potrebno oko 60 miligrama vitamina C dnevno.

Danas je poznato da je covjek  jedan od rijetkih sisara na zemlji koji ne proizvodi vitamin C u organizmu. Ako bi se uporedila tezina macke i covjeka i kolicina vitamina C koju macka sintetizira u organizmu, nama bi trebalo minimalno 1.8 grama, to jest 1800 miligrama vitamina C.

Gorilama, koje takodje ne proizvode vitamin C i ciji je genetski kod skoro identican ljudskom, u zooloskim vrtovima se daje 5000 do 6000 miligrama dnevno!

Postavlja se pitanje: otkuda ideja da je ljudskom organizmu potrebno samo 60 miligrama?

Od ovako male kolicine vitamina C koja se preporucuje, korist imaju samo farmaceutske kompanije, a odmah uz njih je i medicinski sistem.

Nedostatak vitamina C izaziva pojavu mnogih zdravstvenih problema na osnovu kojih farmaceutske kuce prave mnogo vece profite prodajom patentiranih sintetickih lijekova, nego prodajom jeftinog i lako nabavljivog vitamina C.

Ljekare i apotekare ne mozemo kriviti sto ne znaju cinjenicu koje su kolicine vitamina C potrebne ljudskom organizmu, posto je i njihovo dugogodisnje i zahtjevno skolovanje, informacije i literatura, kreirano po uputstvima i zahtjevima farmaceutskih giganata. Oni znatizeljniji koji otkriju tzv. “alternativne” istine i zele da ih preporuce svojim pacijentima, cesto su sputani zakonskim normama i odrednicama (citaj: ucjenama) svog medicinskog “esnafa”.

Ne pomaze ni cinjenica da je dr Linus Pauling, dobitnik ne jedne nego dvije Nobelove nagrade, objavio knjigu o prednostima megadoza vitamina C i dokazao naucno da velike kolicine vitamina C sprecavaju, lijece ili umanjuju posljedice mnogih bolesti.

Zvanicni mediji, ciji su najveci sponzori farmaceutske kompanije, ne pridaju nikakvu paznju Paulingovim i drugim istrazivanjima. Cak ni dokazi ortomolekularne medicine koji su novijeg datuma i nove generacije naucnika ne nalaze mjesto u velikim i popularnim  TV i radio stanicama i novinskim kucama. Televizija, radio i novine preplavljeni su reklamama za farmaceutske proizvode i razumljivo je da vlasnici medija nece objaviti nista sto bi moglo ugroziti odnos sa najvecim finansijerima.

Bilo kako bilo, potrebe ljudskog organizma za vitaminom C su mnogo vece nego sto to tvrdi zvanicna medicina.

Cesto svojim pacijentima, pored ostalih mjera, preporucujem da uzimaju i velike kolicine vitamina C. Isto tako cesto dobijem odgovor da ce odmah otici kupiti limuna i narandzi.

Vjeruje se da su limuni, narandze, paprike, kivi, nar, brusnica bogati vitaminom C.

Ne bih se slozio u potpunosti.

Tacno je da ovi plodovi imaju vece kolicine vitamina C nego neke druge vrste voca i povrca. Sadrze i druge korisne elemente potrebne organizmu i svakako treba da budu dio zdrave ishrane, ali daleko od toga da su bogati vitaminom C.

Jedan cijeli limun sadrzi oko 50 miligrama vitamina C. Pacijentima koji imaju problema sa cestim infekcijama urinarnog trakta preporucujem izmedju 3000 i 6000 miligrama vitamina C dnevno.

To bi bilo izmedju 60  i 120 cijelih limuna dnevno. Neprakticno, i ne bas jeftino.

Neophodno je koristiti vitamin C u suplementima.

Nije bitno da li u vidu praha, tableta ili tecnosti, bitna je kolicina.

Jos jedna od zabluda je da je prirodni vitamin C bolji od sintetickog, te se razni suplementi vitamina C prodaju po znatno visim cijenama uz naznaku “prirodni vitamin C”. Da se razumijemo, ne postoji vjestacki i prirodni vitamin C. Postoji samo vitamin C. Organizam ne pravi razliku.  Ja licno volim bombonice sa ukusom narandze od kojih svaka sadrzi  500 miligrama vitamina C. Ukus narandze ne daje posebne prednosti, ja jednostavno volim ukus i to je sve.  Kad nemam ovih, uzimam bezukusne tablete od po 1000 miligrama.

Preporucujem da se, koliko je moguce, dodatno sami informisete o velikom znacaju koji vitamin C ima za optimalno zdravlje. To ce pomoci da vas ljekar ili apotekar ne zbune izjavom da preporucene megadoze mogu izazvati probleme, kamence u bubregu i ostale, apsolutno netacne i nedokazane, negativne posljedice.

U istoriji covjecanstva nikad nije bio niti jedan slucaj trovanja, overdoziranja ili, ne daj boze, smrti, izazvane vitaminom C. Za razliku od:

Farmaceutski proizvodi su na cetvrtom mjestu kao uzrok smrti u Americi.”

Ili sa podacima koje i sami mozete naci na zvanicnoj stranici drzavnog, vrlo zvanicnog Centra za prevenciju i kontrolu bolesti:

“ Svaki dan u Sjedinjenim Americkim Drzavama 114 ljudi umire zbog predoziranja lijekovima, sljedecih 6748 se tretiraju u klinikama hitne pomoci za pogresnu upotrebu lijekova. Skoro 9 od 10 slucajeva trovanjem su uzrokovani sintetickim lijekovima.” Ili, ista stranica i isti datum (17-11-2014): “Predoziranje lijekovima je vodeci uzrok neprirodne smrti u 2012-oj godini. Medju populacijom od 25 do 64 godine, lijekovi su izazvali vise smrtnih slucajeva nego saobracajni udesi.”

Da ne govorimo o srecnicima koji su prezivjeli i pune sudove tuzbama protiv farmaceutskih kompanija za proizvode koji se i danas nalaze u prodaji i dokazano donose vise stete nego koristi.

Zakljucak je jednostavan; dnevno uzimanje velikih doza vitamina C ce sprijeciti ili uveliko smanjiti potrebu za uzimanjem sintetickih lijekova.

Prosirenu verziju ovoga priloga i moje licno iskustvo u borbi sa tumorom i megadozama vitamina C koji sam dnevno uzimao moze se vidjeti ovdje:

Vitamin-C

 

Kako smanjiti rizik od prehlade i gripe

Osim zimskih radosti u kojima uzivaju uglavnom samo djeca (“Skripi, skripi bijela staza…”), zima je doba gripe i prehlade. Najbolja odbrana protiv kaslja, glavobolje i ostalih sitnih pakosti koje nam donosi virus je, kao i uvijek, preventiva.

Posto znamo da je vecina nasih citalaca vec naoruzana jakim imunim sistemom stecenim pravilnim izborom hrane i vitamina, redovnim vjezbanjem i odmorom, pijenjem dovoljnih kolicina vode (Bravo!), sada cemo samo spomenuti nekoliko savjeta koji se lako zanemare bas zbog svoje jednostavnosti.

1. Pranje ruku toplom vodom i sapunom, pogotovo van kuce i na javnim mjestima. Nosenje vlaznih maramica sa alkoholom je dobra opcija za putovanje.

2. Ako ste u mogucnosti, izbjegavajte kontakt sa osobama koje imaju oboljenja respiratornih organa.

Kasljanjem i kihanjem se formiraju sitne kapljice koje zrakom prenose viruse od osobe do osobe.

3. Ne dodirujte oci, nos i usta. Time cete minimizirati prenosenje mikroba sa ruku na lice.

4. Pokrijte nos i usta papirnom maramicom kada kasljete i kisete. Maramicu odmah bacite, a ruke odmah operite.

5. I kao uvijek, uzimajte velike kolicine vitamina C. 5000 do 10000 miligrama za odrasle i 2000 do 4000 miligrama za djecu. Rasporedite ovu kolicinu na nekoliko manjih doza u toku dana. Ako vam se cini da su ovo prevelike doze, procitajte nas prilog oistini i zabludama oko vitamina C. 

Originalni tekst kopiran sa web stranice nasih prijatelja sa Prirodne Medicine:http://www.prirodnamedicina.com
Web stranice Prirodna Medicina, vode i uredjuju doktori alternativne medicine, Mirjana i Vedran Hasanagic. Kliknite na link iznad i procitajte njihove ostale clanke iz oblasti alternativne medicine.

 

prehlada gripa

Kako sprijeciti zapusavanje arterija na prirodan nacin – sindication

Kako sprijeciti zapusavanje arterija, srcani udar i druge kardiovaskularne probleme na prirodan nacin.

Koja je povezanost vitamina B6, B12 i folicne kiseline? Sta je homocistein i kako utice na holesterol i kardiovaskularne probleme?

Prvo da objasnimo sta je homocisten, i zasto se treba boriti protiv njega. Homocistein /homocysteine/ je amino kiselina koja, ako se ne svari pravilno, veze za losi LDL holesterol i blokira arterije. Visok homocistein je odgovoran za veliki broj, srcanih udara, i drugih kardiovaskularnih oboljenja.

Dr. Meir Stampfer, sa Harvard univerziteta tvrdi da u oko 150000 srcanih udara svake godine, visok homocisten igra glavnu ulogu. Norveski naucnici su napravili studije, i poredjenja na 900 srcanih bolesnika. Smrtnost je bila 6 puta veca kod onih koji su imali povisenu kolicinu homocisteina. Cak, i u slucajevima, gdje arterije nisu bilo znacajno ostecene, visok hemocistein je uzrokovao srcane udare.

Ima li lijeka protiv viska ove zlocudne amino kiseline???

Odgovor je: “Ima!!!”. Ne samo da lijeka ima, nego je taj lijek jako jeftin, i dostupan. Recimo da je jeftiniji od jedne cigarete dnevno. Ne kutije cigareta, vec samo jedne cigarete.

Kako onda toliki broj ljudi pati, i umire od povisenog homocisteina? Razlog je u neobrazovanju, i nepoznavanju pravilnog nacina ishrane, ili ako ste lijeni da se hranite kako treba, onda u nepoznavanju vitaminskih saplemenata.

Potrebna su vam samo 3 vitamina da znacajno smanjite kolicine homocisteina, i samim tim sanse za dobijanje srcanog udara, i drugih srcanih bolesti. Radi se o vitaminima B6, B12, i folicnoj kiselini. Folicna kiselna je u stvari, jos jedan vitamin iz grupe B, i smatra se najvaznijom od ova tri.

Nedostatak B6, B12, i folicne kiseline dozvoljava gomilanje homocisteina u krvi, i time dozvoljava unistavanje arterija, sto opet izaziva srcani udar, mozdani udar, i potencialnu smrt.

Novi dokazi regularno pokazuju da vitaminski saplementi, koji sadrze B vitamine, snizavaju hemocistein, i smanjuju broj pacijenata sa rizicnim srcanim kondicijama.

“Snizavanjem homocisteina, postizemo isti efekat u borbi protiv srcanih bolesti, kao i kad snizimo visok holesterol sa 275 na 189.”: Tvrdi Dr, Gilbert S Omenn sa Univerziteta u Micigenu.

Neko moze da se zapita: “Ako je tako lako sniziti homocistein, uz pomoc samo 3 vitamina, kako onda toliki problemi povisenjem ove amino kiseline?”.

Da ovo pojasnim, moram se vratiti na folicnu kiselinu, koju u literaturi mozete naci, i pod imenom folati /folate/. Kao sto sam vec rekao, folicna kisline je u stvari, jedna forma vitamina B. Iz nekog razloga, organizam koji 100% pravilno funkcionise je u stanju da apsorbuje samo 50% folicne kiseline uzete kroz namirnice. Pored ovoga, za pravilno apsorbovanje folicne kiseline, potrebni su, i drugi vitamin iz grupe B, te adekvatne kolicine proteina. Nedostatak ovih, ce uzrokovati, i nedostatak folicne kiseline.

Poznato je da pusenje, alkohol, i kafein, smanjuju kolicinu ovog vitamina u organizmu.

Ako uzmete u obzir, da organizam pod idealnim okolnostima moze apsorbovati samo 50% folicne kiseline, te da su za njeno apsorbovanje potrebni, i drugi elementi, i da duvan, alkohol, i kafein snizavaju kolicine ovog vitamina, moze vam biti jasno koliko ljudi pati od apsolutnog nedostatka ovog vaznog elementa. Cak, iako svaki dan jedete namirnice koje su jako bogate folicnom kiselinom, (takvih nema mnogo), postoje sanse da iz gore navedenih razloga patite od pomanjkanja ove dragocjene supstance.

Naucnici iz Univerziteta u Vasingtonu, su utvrdili da hronicni nedostatk folicne kiseline uzrokuje 56000 smrtnih slucajeva, godisnje, samo u Americi. Neki naucnici idu tako daleko, da tvrde, da cak 96% svih ljudi, nema adekvatne kolicine folicne kiseline.

Studiranja obavljena u devet evropskih zemalja, na 1550 zena, i muskaraca, podrzavaju teoriju povezanosti homocisteina i vitamina B. Studije su ukljucile, i poredile rezultate, na 750 pacijenata sa srcanim bolestima, i 800 osoba bez srcanih bolesti. Mjerene su kolicine homocisteina, folicne kiseline, vitamina B6, i vitamina B12, u krvi svih ucesnika ovih studija. Kao sto je i ocekivano, sve testirane osobe sa srcanim bolestima imale su povisen homocistein, i naravno niske kolicine folicne kiseline, i vitamina B6. Cak 35% ispitanika je bilo klinicki u nedostatku vitamina B6.

U sljedecem broju slijedi nastavak o homocisteinu, kardiovaskularnim problemima i kako ih efikasno i jeftino sprijeciti.

Za namirnice bogate folicnom kiselinom i vitaminima B6 i B12 pogledajte web stranicu http://prirodnamedicina.com

Kardiovaskularne bolesti i vitamin B6

Kad smo vec kod B6, da se malo vise posvetimo, i ovom vitaminu. Studiranja pokazuju jos neke korisne informacije za B6. Sto vise vitamina B6 u organizmu, to su manje sanse za dobijanje srcanih bolesti. “Ovaj vitamin, kao i folicna kiselina sputava stetna djelovanja homocisteina, ali to nije sve.”: Tvrdi vodeci naucnik po ovom pitanju Doktor Kilian Robinson. Cak i u slucajevima gdje je nivo homocisteina bio normalan, nedostatak vitamina B6 je izazivao blokiranje krvnih sudova u srcu, mozgu, i nogama.

Prema tome:

“Bez obzira na normalne kolicine homocisteina, nedostatak B6 je vodeci faktor za dobijanje mozdanog, i srcanog udara.”, tvrdi doktor Robinson. On tvrdi da vitamin B6 stiti arterije, i na druge nacine, modifikujuci losu LDL holesterol, i rastvarajuci krvne ugruske.

Testovi su radjeni, i na zivotinjama, kojima je davana hrana bez B6 vitamina. Sve zivotinje, su razvile srcane bolesti.

Oko 20% ljudi pati od hronicnog nedostatka B6 vitamina, sto ih pravi dobrim kandidatima za razvijanje zdravstvenih problema, kao sto su: srcani, i mozdani udar.

Univerzitet u americkoj drzavi Minesoti, daje jos vecu tezinu teoriji da vitamin B6 stiti protiv srcanih bolesti. Medicinski doktor sa ovog univerziteta, Aron Folsom M.D. napravio je istrazivanja na 759 muskaraza i zena, srednjih godina, i utvrdio da je nedostatak B6 glavni uzrok pocetka srcanih tegoba.

Istrazivanja su trajala 8 godina, i uzimani su regularni uzorci krvi svih ucesnika. Pokazalo se da ispitanici sa visokim nivoom B6, imaju 67% manje sanse da razviju neke od srcanih tegoba, od ispitanika koji su imali nizak nivo ovog vitamina.

Odcepite zapusene arterije

Jos impresivnija cetrnaestogodisnja studiranja, obavljena na Harvardu, na cak 80000 zena, su pokazala da zene koje su uzimale vise, B6 i folicne kiseline, putem saplemenata imale za trecinu manje sanse da razviju bilokakvu srcanu medicinsku kondiciju od zena koje su dobijale manje kolicine. Za maksimalnu zastitu, naucnici sa Harvarda, preporucuju za zene, minimalno 400 mikrograma (mcg) folicne kiseline, i 3 miligrama (mg) vitamina B6, svaki dan. U njihovim studiranjima davane su doze od 696 mcg folicne kiseline i 4.8 mg B6, zenama koje su imale snizene sanse za razvijanje srcanih bolesti, samo 158 mcg i 1.1 mg, zenama kojim se rizik povecao.

Ova istrazivanja se poklapaju sa studijama, koja pokazuju da ljudi koji vec imaju razvijene srcane bolesti imaju pomanjkanje, vitamina B6 i folicne kiseline, te da osobe koje uzimaju ove vitamine u saplementima, imaju mnogo nizi nivo homocisteina, koji izaziva ove srcane tegobe.

Vitamin B6, i folicna kiselina, te u malo manjoj mjeri vitamin B12 pomazu smanjenje homocisteina u krvi, pokazuju i istrazivanja objavljena u britanskom medicinskom magazinu Lancet. Ova istrazivanja obavio je poznati kandski kardiolog J.David Spence M.D. Neosporno je zakljuceno da vitamini iz grupe B, smanjuju homocistein, i odrzavaju arterije zdravim. Doktor Spence, i njegove kolege su mjerili progres zapusavanja arterija u vratu znane pod imenom “karotidne arterije” /carotid neck arteries/, kod 38 muskaraca i zena, prosjecne starosti od 58 godina. Progres se mjerio cetiri i po godine, prije i poslije uzimanja vitamin B saplemenata. Dnevna doza je bila: 2.5 miligrama folicne kiseline, 250 mikrograma B12, i 25 miligrama B6. Pokazano je da se zapusenost arterija povecala za 50% dok pacijenti nisu uzimali vitaminske saplemente. Neposredno poslije pocetka uzimanja ovih vitamina u saplementima, zapusenost se smanjila za 10%. Kratko receno, vitamini su cistili arterije i obrnuli razvoj bolesti znane kao arterioskleroza.

Kako sprijeciti mozdani udar

Pored snizavanja homocisteina, za sta su jos dobri B vitamini? Odgovor je: “Sprecavnja prvog i drugog mozdanog udara.”

Novija istrazivanja obavljena sa 50 pacijenata koji su vec dozivjeli jedan mozdani udar. Poslije dozivljavanja mozdanog udara, polovina ispitanika je dobijala, tri mjeseca, vitaminske saplemente koji su sadrzavali vitamine iz grupe B. Kolicine koje su dobijali bile su: 5 miligrama folicne kiseline, 100 miligrama vitamina B6, i 1 miligram vitamina B12. Po zavrsetku studija, nivo homocisteina je znacajno opao kod grupe koja je dobijala vitaminske saplemente, kao sto je opala i kolicina thrombomodulina, koji cirkulise u krvi i pokazuje ostecenja unutrasnjeg zida krvnih sudova. Nikakve promjene nisu zabiljezene kod grupe koja nije dobijala vitaminske saplemente.

“Nizi nivo thrombomodulina, uzrokovan visokom dozama vitamina B, u svrhu snizavanja homocisteina, pokazuje da ovo vitamini pomazu, i u lijecenju ostecenja na unutrasnjim zidovima arterija,” tvrdi vodeci naucnik, i profesor neurologije i geriatrike sa Univerziteta Marilend, SAD, Ricard F. Mako M.D. /Richard F. Macko M.D./

“Mozemo zakljuciti da vitamini B, imaju daleko vecu ulogu, u odrzavanj zdravlja vaskularnih celija, nego sto je samo snizavanja homocisteina,” kaze Dr Mako.

Danas, istrazivanja koja su jos u toku u nekoliko medicinskih centara, daju pozitivne izvjestaje koji potvrdjuju sposobnost vitamin B terapija, da sprijece mozdani udar.

Ista istrazivanja na Tufts Univerzitetu, pokazuju da starije osobe, sa niskim kolicinama folicne kiseline, i visokim homocisteinom imaju duplo vece sanse za suzavanje kaotiodnih arterija i dobijanje mozdanog udara.

Posto vec skoro 20 godina zivim i radim na Sjeverno Americkom kontinentu, sva moja istrazivanja na ovu temu sadrze statisticke podatke za ovaj kontinent. Ne vjerujem da je situacija u nasim krajevima bolja, te smatram da se statistike mogu primjeniti i na nase prostore.

Vecina ljudi, na zalost hronicno pati od nedostatk folicne kiseline. Tvrdi se da samo jedna od deset osoba, samo do nekle dobija relativno zadovoljavajuce kolicine ovog vitamina. Naucnici sa Tufts Univerziteta tvrde da ako uzimate manje od 350 mikrograma folicne kiseline dnevno, imate skoro sigurne sanse za povisen homocistein. Jedna studia pokazuje, da starije osobe koje dobijaju samo 200 mikrograma folicne kiseline imaju sest puta vece sanse za dobijanje opasno visokog homocisteina, od osoba koje uzimaju 400 mikrograma ovog vaznog vitamina.

Autor Vedran Hasanagic
Originalni tekst kopiran sa web stranice nasih prijatelja sa Prirodne Medicine:http://www.prirodnamedicina.com
Web stranice Prirodna Medicina, vode i uredjuju doktori alternativne medicine, Mirjana i Vedran Hasanagic. Kliknite na link iznad i procitajte njihove ostale clanke iz oblasti alternativne medicine.

holesterol

Caj od ruzmarina i kako koristiti ruzmarin – sindication

RUŽMARIN (ROSEMARY)

Rosmarinus officinalis (Linnė) – Labiatae- Lamiaceae) – Usnatice

Drugi nazivi: ruzmarin, rozmarin, zimorad, žmurod.

Ruzmarin je gust, razgranat, trajan, zimzelen, mediteranski grm. Obično je 1– 2 metra visok, sa mnogo bočnih ogranaka u vidu grančica. Počinje cvjetati u februaru, a u cvatu se može naći tokom čitave godine. Cvjetići su lijepe modre ili ljubičastoplave boje sa različitim nijansama sve do bijele. Smješteni su između listova koji su naspramni, uski i malo svinuti, s gornje strane tamnozeleni, a sa donje sivi od dlačica i žlijezda sa eterskim uljem.

Za drogu se najčešće prikuplja list(Folium Rosmarini). Za domaću upotrebu i caj od ruzmarina, najbolje je odsijecati bočne grančice u dužini 15 do 20 cm, s cvjetovima ili bez njih. Ovako odsječene grančice treba vezati u snopiće i sušiti na promahi i u hladu. Kada se snopić osuši, treba ga razvezati i s grančica svući osušene listiće. Listiće je najbolje čuvati u dobro zatvorenim posudama. Mogu se samljeti u fini prah koji također, treba čuvati u zatvorenoj posudi kao i ostale začine. Ovako pripremljena droga ima intenzivan, aromatičan miris od kanfora i cineola, okus je ljut, pomalo opor i aromatičan. Preporučuje se, zbog ovih osobina, svjež ili osušen, upotrebljavati kao začin. Destilacijom vodenom parom dobija se iz listovaeterično ulje ruzmarinasvijetložute boje.

Nalazište biljke: Ruzmarin je tipična biljka sredozemnoga područja, koja se i plantažno uzgaja na našim otocima. Može se naći u slobodnoj prirodi gdje odraste ili sam ili češće izmiješan sa ostalim grmljem. Uzgaja se kao ukrasni grm. Malo ga ima duž jadranske obale, ali se zato može obilno naći na nekim otocima u Hrvatskoj, posebno Hvaru, Šolti, Visu, Korčuli i Lastovu. Raste na sunčanim stranama po kamenitom zemljištu. Smatra se da je ruzmarin sa ovih ostrva najkvalitetniji. Medonosna je biljka.

Osnovni hemijski sastojci biljkeDroga kao glavni sastojak sadrži etersko ulje. Ulje je prijatnog mirisa, ljutog okusa. Sastoji se od kamfora, borneola, pinena, kamfena, cineola i izobornilacetata. Biljka sadrži tanina, saponina i nekih drugih materija (amara).

Svojstva biljkeDroga djeluje kao izraziti holagog i holeretik (prema Chabrolu intravenozna injekcija pojačava izlučivanje žuči za dva puta kod eksperimentalnih životinja). Holecistokinetik. Osim toga, antispetik, emenagog, hipertenzer, stomahik, antireumatik, antineuralkik, sredstvo protiv kostobolje i reumatizma, opći stimulator.

IndikacijeOboljenja jetre, insuficijencija i začepljenje, insuficijencija žuči, ciroza jetre (Lenneckova) sa ascitesom i uvećanjem, žutice (posebno hepatocelularna i postrukciona), holecistitisi i holelitijaza. Dismenoreje, leukoreja, astma, bronhitis hronični, gripa, kolitis i dijareja. Hipotenzija. Atonična dispepsija. Reumatizam i kostobolja. Migrene. Opća astenija. Caj od ruzmarina je preporucljiv pacijentima sa bolesnom jetrom. Etericno ulje ruzmarina jedan je od sastojaka Hepatal kapi koji koriste pacijenti sa bolesnom jetrom i osobe sa slabim imunim sistemom.

Caj od ruzmarina:

Načine primjene za caj od ruzmarina:Kafenu kašiku droge preliti s 2 decilitra ključale vode. Poklopiti i nakon 15 minuta procijediti. Piti neposredno prije ili poslije svakoga jela kod navedenih oboljenja jetre. Caj od ruzmarina nema narocito prijatan ukus ali nije gorak kao recimo caj od pelina ili hajducke trave.
Na isti način priprema se caj od ruzmarina i kod ostalih oboljenja. Samljevena droga upotrebljava se kao ljekoviti, fini začin za različita dijetalna jela kod oboljenja jetre, kao što su riba, ili lakše vrste mesa: jagnjetina, teletina. Za različite salate dobro je dodati samljeveni ruzmarin kao pikantan začin u količini koja stane na vrh noža, ili rastvori u alkoholu za vanjsku i unutrašnju upotrebu. Ulje od ruzmarina (Aetreroleum Rosmarini): 3 do 4 kapi, 2 do 3 puta u toku dana, najbolje nakapati na kašičicu meda. Alkoholna tinktura dobije se tako da se 20 grama lista i cvijeta ružmarina fino samelju, preliju sa 100 grama 70% alkohola u tamnoj boci i ostave, uz češće mućkanje, 10 dana. Nakon toga ostaviti da se talog slegne pa odliti i procijediti dobijenu otopinu. Uzima se 5 do 10 kapi na kocki šećera ili kašičici meda, ujutro na prazan stomak.

Primjena u narodnoj mediciniMože se naći podatak (Willfort) da, ako se ruzmarin skuha u kozijem milijeku (caj od ruzmarina u mlijeku), pa upotrijebi kao oblog, služi kao lijek kod raka kože. Male količine ruzmarina upotrijebljene kao začin stimulišu sekreciju žuči, želučanog soka, jačaju nervni sitem, pojačavaju apetit, djeluju kao antispazmotik na nivou digestivnoga sistema i djeluju baktericidno (Hlava, Lanska).

NapomenaU većim količinama ruzmarin moze biti toksičan, tako da se ne smiju prekoračiti propisane doze.

Originalni tekst kopiran sa web stranice nasih prijatelja sa Prirodne Medicine:http://www.prirodnamedicina.com
Web stranice Prirodna Medicina, vode i uredjuju doktori alternativne medicine, Mirjana i Vedran Hasanagic. Kliknite na link iznad i procitajte njihove ostale clanke iz oblasti alternativne medicine.

caj-od-ruzmarina

Pravilan nacin i OPASNOSTI koristenja caja od Uve – sindication

Nekako je uva/uva ursi/,ili kako ovu biljku jos po nekad zovu: “Medvedje grozdje” postala sinonim biljka povezana sa problemima urinarnog trakta. Skoro da nema proizvodjaca ljekovitih cajeva koji nemaju caj od uve u svojoj ponudi. Rijetke su i cajne mjesavine za borbu protiv infekcija urinarnog trakta da ne sadrze ovu biljku. Uva je jedna od rijetkih biljki koja ce biti predlozena i od ljakara opste prakse i urologa.

Na zalost mnogi ljekari i mnogobrojni “iscjelitelji” ne poznaju hemiju i princip rada caja od uve i daju savjete koji mogu donijeti vise stete nego koristi.

Uva, ako se pravilno koristi i pod optimalnim okolnostima moze da pomogne u slucaju urinarnih infekcija, pogotovo onih izazvanih eserihaja i proteus bakterijama.

Arbutin je najvaznija komponenta sadrzana u uvi. Arbutin se u bubrezima razdvaja u glukozu i hydroquinone koji je jedna vrsta phenola. Ova kombinacija ima antisepticka svojstva koja mogu pomoci eliminisanju bakterija. Zvuci vrlo ohrabrujuce za osobe koje pate od urinarnih infekcija.

Gdje je onda tu problem?Ova novonastala antisepticka svojstva ce da djeluju jedino ako je kiselost mokrace (pH) manja od 7. To jest nece djelovati ako je urin kiseo. Glukozni dio arbutina i molekule hydroquinonea moraju biti razdvojene da bi arbutin bio efektiv. Ovo se moze desiti jedino u alkalnoj sredini.

Pacijent moze piti litre ovoga caja dnevno, bez apsolutno ikakvog efekta. Ovo nije kraj problema. Hydroquinone ima i nezeljena dejstva i moguce su komplikacije ako se uvin caj uzima bez kontrole strucnjaka i na svoju ruku. Uvin caj ne bi nikako trebao da se uzima ako je infekcija zahvatila bubrege. Bubrezi su ti koji razdvajaju molekule arbutina, i ako infekcija vec postoji nece odraditi funkcije kako treba sto dovodi do komplikacija (podatak iz Nove Enciklopedije, Vitamina, Minerala i Suplemenata odNicola Reavley).Ista enciklopedija navodi da trudnice nikad ne bi trebale koristit caj od uve. Ako ste citali moje ranije tekstove o uvi, mogli ste vidjeti da sam ja ovo tvrdio jos prije mnogo godina. Caj od uve moze izazvati prerane kontrakcije i pobacaj.

Jos 2006 americki FDA (administracija za kontrolu i odobravanje lijekova i prehrambenih proizvoda) je predlozila da se hydroquinonea zabrani kao jedna od kozmetickih komponenti. Razlozi za ovo nisu dio teme ovoga clanka pa ne bih o tome vise pisao.

Vratimo se na uvu i cajne  mjesavine koje sadrze uvu.

Cak i pod idealnim uslovima, kada ste sigurni da je pH urina manji od 7, caj od uve ne bi smio da se koristi duze od sedam dana i to maksimalno pet puta u toku godine. Ja se nadam da ce ovo otvotiti oci mnogima pacijentima koji mi pisu da se bukvalno nalijevaju litrima caja od uve. Jos gore, isti pacijenti mi pisu da to rade godinama. Zasto? Ako caj nije imao efekta poslije prvih mjesec ili dva, zasto nastavljati u nedogled. Ocigledno je da nije funkcionalan.

Djeca, trudnice i dojilje ne bi trebalo da uzimaju caj od uve ikad.

Ne zelim da stvaram paniku jer, ako se ne pretjera sa upotrebom ovog caja, uva je bezopasna za vecinu ljudi i dat ce pozitivne rezultate pod optimalnim okolnostima gdje je kiselost urina odgovarajuca.

Neke osobe sa osjetljivim stomakom mogu osjecati mucninu i povracanje. U ovim slucajevima u caj od uve moze se dodati korijen bijelog sljeza koji ce obloziti sluznicu zeludca. Uvin caj moze iritirati i bubrege ako se koristi duze od 7 dana.

Velike doze uvinog caja mogu izazvati dekoncentraciju.
Pretjerano velike doze, 10 puta vece nego sto je preporuceno u ovom tekstu mogu izazvati povracanje, nedostatak daha i nesvjesticu. Postoje velike sanse ostecenja jetre ako se prekoracuje doza duze vremena.
Prijavljeni su slucajevi smrti kod doza od 30 grama ili vise.
Brusnica i uva su biljke iz iste porodice, te predpostavljam da caj listova brusnice ima isti efekat. Moji stavovi o preparatima od plodova brusnice i reklamnoj kampanji koja je brusnicu neopravdano stavila kao vodecu biljku protiv infekcija su opisani na ovoj mom web sajtu http://eserihija.com

uva

Kako umanjiti stetne posljedice duvanskog dima i nikotina? – sindication

Ovo nije vodic ni kurs kako prestati pusiti. Ovo su korisne informacije za smanjivanje stetnih posljedica pusenja i zivota sa pusacima. Nije mi namjera ni da podrzavam pusace vec da ukazem na neke korake koji se relativno lako mogu primjeniti u svrhu znacajnog smanjenja negativnih efekata nikotina i duvanskog dima.

Informacije koje slijede su koristan vodic za eliminisanje dijla stetnog uticaja pusenja, kako za aktivne tako i za pasivne pusace.

Moj dobar prijatelj, novinar, autor nekoliko knjiga i veliki poznavalac prirodnog liječenja, Ramo Kolar, mi je rekao jednom prilikom, da se jedan broj ljekara, koji nije u stanju da vam medicinski pomogne, opravdava činjenicom da koristite duvan. Da li je tačna njegova teorija, da doktori koji ne znaju kako da vam pomognu, opravdavaju svoju nemoć činjenicom da ste pušač? Svi znamo da je pušenje štetno, ali da li je to jedino objašnjenje za bilo koji zdravstveni problem? Ja imam argumente po kojima bih mogao da se složim i sa ljekarima, a i sa mojim prijateljem Kolarom.
Znam da je licemjerno nalaziti razloge za podržavanje dvije suprotne teorije, ali prije nego što počnete da me zovete licemjerom, dozvolite mi da iznesem nekoliko činjenica. Neću ništa novo reći ako kazem da je pušenje jako štetno. Nije u pitanju samo duvan, već i hemikalije koje se naknadno dodaju u cigarete u procesu proizvodnje. Udisanjem dima iz cigareta unosimo veliki broj toksina i slobodnih radikala u organizam. Pušenjem ne trujemo samo sebe, već i sve one koji su iz bilo kojih razloga primorani da udišu dim iz naših cigareta (“pasivno pušenje ili pušenje iz druge ruke”). Slobodni radikali i toksične materije koje dimom unosimo u organizam slabe imuni sistem, i uzrokuju cijeli niz boleština. Dokazano je da osobe koje su nepušači, a žive sa pušačima, imaju oslabljen imuni sistem, i čak mogu da dobiju rak pluća izazvan duvanskim dimom.

Roditelji koji puše u zatvorenom prostoru gdje su djeca prisutna, u kući ili automobilu, apsolutno, 100%, bez ikakve sumnje, truju svoju djecu. Prema tome, prestanite da budete neodgovorni, da ne kazem nešto gore, i ne izlažite djecu duvanskom dimu.
Da ponovim jos jednom, duvanski dim slabi imuni sistem, bilo da ste pušač, ili da ste samo izloženi duvanskom dimu. Trovanje drugih dimom iz vaših cigareta je glavni razlog zašto je pušenje postalo zabranjeno na javnim mjestima u Americi, Kanadi i mnogim drugim zemljama svijeta. Toliko o podrzavanju ljekara, koji ne mogu da vam pomognu zato što ste pušač.

Da sad iznesem činjenice koje podržavaju teoriju velikog poznavatelja prirode i prirodnog liječenja, Rame Kolara. Ljekari koji ne poznaju mehaniku rada imunog sistema će uvijek naći razlog da opravdaju nemogućnost poboljšavanja vašeg zdravstvenog stanja u duvanu i pušenju. Ovdje ne mislim na mehaniku rada imunog sistema opisanu u medicinskim udžbenicima: “Kad strano tijelo dospe u organizam, limfociti se pretvore u T-celije i bla, bla, bla…”. O ovome ćemo kasnije na http://prirodnamedicina.com gdje je i ovaj tekst originalno objavljen. Mislim na uticaj i djelovanje kompleksnog sistema vitamina, minerala, aminokiselina i proteina i njihove funkcije u odbrani i podržavanju organizma.

Lako je ljekaru savjetovati da morate baciti duvan. Međutim, činjenica je da prestati pušiti nije lako. Ako nije pitanje života ili smrti, većina pušača poslije prekida će se ranije ili kasnije vratiti ovom poroku.

Čast izuzecima, ali ja znam da veliki broj naših ljekara spada u grupu hroničnih i teških pušača. Kad vaš ljekar, koji je pušač, zahtijeva od vas da bacite cigare, tražite da i on uradi isto, ili neka se obrazuje o mehanici rada imunog sistema, i nađe način da minimizira stetna djelovanja duvanskog dima. Ne zelim da podržavam korištenje duvanskih proizvoda, ali postoje načini da se štetna djelovanja pušenja i nedobrovoljnog udisanja duvanskog dima znatno umanje. Kažem, umanje, a ne eliminišu.

O vitaminu C:

Neophodan za dobro zdravlje, vitamin C podrzava mnoge vazne funkcije u organizmu.

Kao prvo, esencijalan je u sintezi kolagena.

Kolagen je najobilniji strukturalni protein u tijelu i neophodan je u odrzavanju dobrog zdravlja i jacanju zuba, misica, kostiju, koze i krvnih sudova.

Bez dovoljnog vitamina C, nema ni adekvatnog kolagena.

Osim toga, vitamin C nam treba da ponistimo djelovanje slobodnih radikala, sprijecimo oksidaciju masnoca i regenerisemo ostale antioksidante. Ovaj dio je vrlo vazan za pusace. Vitamin C se veze za slobodne radikale nastale u organizmu zbog unosenja nikotina i duvanskog dima i izbacuje ih iz organizma. Izracunato je u laboratorijama da za eliminaciju slobodnih radikala iz jedne popusene cigarte treba oko 25 miligrama vitamna C. Za 10 cigarteta 250 miligrama, jedna kutija 500 miligrama i tako dalje.

Ovo su potrebene kolicine za pusace, pored potreba organizam za vitaminom C koje nam regularno trebaju. Skoro iste kolicine su potrebne i za takozvane pasivne ili pusace druge ruke, to jest osobe koje cesto borave u zatvorenom prostoru sa pusacima.

Cak i vecina nepusaca pati od hronicnog nedostatka vitamina C. Skoro 100% pusaca su hronicno nemaju dovoljne kolicine vitamina C.

O stvarnim potrebama organizma za vitaminom C mozete se vise informisati ovdje http://www.prirodnamedicina.com/2012/10/vitaminc-istina-zablude/

VAZNO:

Uzimanje ekstra kolicina vitamina C ce samo umanjiti stetne posljedice pusenja ali ne i eliminisati ih u potpunosti.

Vitamin C je kofaktor ili podloga za mnoge enzimske sisteme koji su dio vaznih procesa, kao npr. biosinteza hormona ili ATP sinteza u mitohondrijama.

Vitamin C pomaze pri metabolizmu proteina i masti.

Vitamin C pomaze pri odrzavanju zdravog i jakog imunog sistema.

Vitamin C je neophodan pri sintezi karnitina, interferona i prostaglandina E1.
Originalni tekst kopiran sa web stranice nasih prijatelja sa Prirodne Medicine: http://www.prirodnamedicina.com
Web stranice Prirodna Medicina, vode i uredjuju doktori alternativne medicine, Mirjana i Vedran Hasanagic. Kliknite na link iznad i procitajte njihove ostale clanke iz oblasti alternativne medicine.

smanjiti-pusenje

Moguce nezeljene posljedice koristenja ulja i sjemena crnog kima – sindication

Moguce nezeljene posljedice koristenja ulja i sjemena crnog kima /curekot/Nigella sativa/:

U zadnjih nekoliko dana dobili smo nekoliko pitanja o mogucim nezeljenim posljedicima  ulja i sjemena crnog kima.
Crni kim je vjerovatno jedna od najkorisnijih ljekovitih biljki koja se moze naci u prodaji, i koristi se za sirok dijapazon zdravstvenih problema.
Nagli skok popularnosti ulja i sjemena crnog kima na svjetskom i nasem trzistu sa gomilama pisanih artikala koji predstavljaju svojstva ove biljke u superlativu doveo je i do pitanja: “Da li ova biljka ima i negativnih posljedica kod produzenog koristenja?”
Negativnih posljedica skoro da i nema kod pravilne upotrebe i ako se pridrzavate uputstava. Cak i kod pretjereane upotrebe negativne posljedice su minimalne i ne predstavljaju visok rizik. Benjamin Franklin je rekao: “Nista nije toliko stetno za zdravlje, kao pretjerana briga o njemu”.
Vazno je napomenuti da ulje crnog kima nije lijek, nego namirnica i pomocno ljekovito sredstvo koje dodatno pomaze i dopunjava efikasnost konvencionalnih terapija.

I pored minimalnih stetnih posljedica koristenja ulja i sjemena crnog kima, mislimo da je vazno da ih pomenemo:

  • Crni kim se ne preporucuje trudnicama
  • Uvijek pratite preporucena uputstva i mjere, posto ulje i sjeme crnog kima mogu biti toksicni ako se unese vise od 25 grama.
  • Crni kim se cesto naziva drugim imenima (crno sjeme, sjeme crnog luka, crni sezam, crni kumin, curekot, itd.). Jedini pravi ‘crni kim’ sa terapeutskim kvalitetima je Nigella Sativa i obratite paznju da to pise na preparatu koji kupujete. Takodje obratite paznju da se radi o 100% cistom organickom ulju, a ne mjesavini sa nekim drugim uljima. Egipatsko ulje crnog kima smatra se jednim od najkvalitetnijih.
  • Upotreba ulja ili sjemena crnog kima ne djeluje na pojedinacni organ ili poremecaj, nego na cjelokupan organizam i to tako sto jaca imuni sistem i pomaze detoksikaciji preko organa za varenje i debelog crijeva.

Dodatne korisne informacije o ulju i sjemenu crnog kima mozete naci na http://uljecrnogkima.com

Originalni tekst kopiran sa web stranice nasih prijatelja sa Prirodne Medicine:http://www.prirodnamedicina.com
Web stranice Prirodna Medicina, vode i uredjuju doktori alternativne medicine, Mirjana i Vedran Hasanagic. Kliknite na link iznad i procitajte njihove ostale clanke iz oblasti alternativne medicine.

ulje-crnog-kima