Kad vidite proizvod, bilo vocni sok  ili vitaminski preparat, na kojem pise: “Zadovoljava dnevne potrebe organizma za vitaminom C”  ili tekst slicnog sadrzaja, budite sigurni da tako necete dobiti dovoljno vitamina C ni za jedan sat, a kamoli za cijeli dan.

Svjetske zdravstvene organizacije su donijele, bez ikakvih medicinskih dokaza  ili istrazivanja, normu po kojoj je ljudskom organizmu potrebno oko 60 miligrama vitamina C dnevno.

Danas je poznato da je covjek  jedan od rijetkih sisara na zemlji koji ne proizvodi vitamin C u organizmu. Ako bi se uporedila tezina macke i covjeka i kolicina vitamina C koju macka sintetizira u organizmu, nama bi trebalo minimalno 1.8 grama, to jest 1800 miligrama vitamina C.

Gorilama, koje takodje ne proizvode vitamin C i ciji je genetski kod skoro identican ljudskom, u zooloskim vrtovima se daje 5000 do 6000 miligrama dnevno!

Postavlja se pitanje: otkuda ideja da je ljudskom organizmu potrebno samo 60 miligrama?

Od ovako male kolicine vitamina C koja se preporucuje, korist imaju samo farmaceutske kompanije, a odmah uz njih je i medicinski sistem.

Nedostatak vitamina C izaziva pojavu mnogih zdravstvenih problema na osnovu kojih farmaceutske kuce prave mnogo vece profite prodajom patentiranih sintetickih lijekova, nego prodajom jeftinog i lako nabavljivog vitamina C.

Ljekare i apotekare ne mozemo kriviti sto ne znaju cinjenicu koje su kolicine vitamina C potrebne ljudskom organizmu, posto je i njihovo dugogodisnje i zahtjevno skolovanje, informacije i literatura, kreirano po uputstvima i zahtjevima farmaceutskih giganata. Oni znatizeljniji koji otkriju tzv. “alternativne” istine i zele da ih preporuce svojim pacijentima, cesto su sputani zakonskim normama i odrednicama (citaj: ucjenama) svog medicinskog “esnafa”.

Ne pomaze ni cinjenica da je dr Linus Pauling, dobitnik ne jedne nego dvije Nobelove nagrade, objavio knjigu o prednostima megadoza vitamina C i dokazao naucno da velike kolicine vitamina C sprecavaju, lijece ili umanjuju posljedice mnogih bolesti.

Zvanicni mediji, ciji su najveci sponzori farmaceutske kompanije, ne pridaju nikakvu paznju Paulingovim i drugim istrazivanjima. Cak ni dokazi ortomolekularne medicine koji su novijeg datuma i nove generacije naucnika ne nalaze mjesto u velikim i popularnim  TV i radio stanicama i novinskim kucama. Televizija, radio i novine preplavljeni su reklamama za farmaceutske proizvode i razumljivo je da vlasnici medija nece objaviti nista sto bi moglo ugroziti odnos sa najvecim finansijerima.

Bilo kako bilo, potrebe ljudskog organizma za vitaminom C su mnogo vece nego sto to tvrdi zvanicna medicina.

Cesto svojim pacijentima, pored ostalih mjera, preporucujem da uzimaju i velike kolicine vitamina C. Isto tako cesto dobijem odgovor da ce odmah otici kupiti limuna i narandzi.

Vjeruje se da su limuni, narandze, paprike, kivi, nar, brusnica bogati vitaminom C.

Ne bih se slozio u potpunosti.

Tacno je da ovi plodovi imaju vece kolicine vitamina C nego neke druge vrste voca i povrca. Sadrze i druge korisne elemente potrebne organizmu i svakako treba da budu dio zdrave ishrane, ali daleko od toga da su bogati vitaminom C.

Jedan cijeli limun sadrzi oko 50 miligrama vitamina C. Pacijentima koji imaju problema sa cestim infekcijama urinarnog trakta preporucujem izmedju 3000 i 6000 miligrama vitamina C dnevno.

To bi bilo izmedju 60  i 120 cijelih limuna dnevno. Neprakticno, i ne bas jeftino.

Neophodno je koristiti vitamin C u suplementima.

Nije bitno da li u vidu praha, tableta ili tecnosti, bitna je kolicina.

Jos jedna od zabluda je da je prirodni vitamin C bolji od sintetickog, te se razni suplementi vitamina C prodaju po znatno visim cijenama uz naznaku “prirodni vitamin C”. Da se razumijemo, ne postoji vjestacki i prirodni vitamin C. Postoji samo vitamin C. Organizam ne pravi razliku.  Ja licno volim bombonice sa ukusom narandze od kojih svaka sadrzi  500 miligrama vitamina C. Ukus narandze ne daje posebne prednosti, ja jednostavno volim ukus i to je sve.  Kad nemam ovih, uzimam bezukusne tablete od po 1000 miligrama.

Preporucujem da se, koliko je moguce, dodatno sami informisete o velikom znacaju koji vitamin C ima za optimalno zdravlje. To ce pomoci da vas ljekar ili apotekar ne zbune izjavom da preporucene megadoze mogu izazvati probleme, kamence u bubregu i ostale, apsolutno netacne i nedokazane, negativne posljedice.

U istoriji covjecanstva nikad nije bio niti jedan slucaj trovanja, overdoziranja ili, ne daj boze, smrti, izazvane vitaminom C. Za razliku od:

“Farmaceutski proizvodi su na cetvrtom mjestu kao uzrok smrti u Americi.”

Ili sa podacima koje i sami mozete naci na zvanicnoj stranici drzavnog, vrlo zvanicnog Centra za prevenciju i kontrolu bolesti:

“ Svaki dan u Sjedinjenim Americkim Drzavama 114 ljudi umire zbog predoziranja lijekovima, sljedecih 6748 se tretiraju u klinikama hitne pomoci za pogresnu upotrebu lijekova. Skoro 9 od 10 slucajeva trovanjem su uzrokovani sintetickim lijekovima.” Ili, ista stranica i isti datum (17-11-2014): “Predoziranje lijekovima je vodeci uzrok neprirodne smrti u 2012-oj godini. Medju populacijom od 25 do 64 godine, lijekovi su izazvali vise smrtnih slucajeva nego saobracajni udesi.”

Da ne govorimo o srecnicima koji su prezivjeli i pune sudove tuzbama protiv farmaceutskih kompanija za proizvode koji se i danas nalaze u prodaji i dokazano donose vise stete nego koristi.

Zakljucak je jednostavan; dnevno uzimanje velikih doza vitamina C ce sprijeciti ili uveliko smanjiti potrebu za uzimanjem sintetickih lijekova.

Prosirenu verziju ovoga priloga i moje licno iskustvo u borbi sa tumorom i megadozama vitamina C koji sam dnevno uzimao moze se vidjeti ovdje:

The post Istine i zablude o vitaminu C appeared first on Mirjana i Vedran Hasanagić.